„Od israilijata (predaja Benu-lsra’ila) spomenuli smo samo ono što je Zakonodavac dozvolio da se prenosi, dakle, one predaje koje se ne suprotstavljaju Allahovoj Knjizi i hadisu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem — to su priče koje niti su istinite, niti su lažne (ne može se utvrditi ni jedno, niti drugo, a to utvrđivanje ionako nije od presudne važnosti, bitna je pouka).
Ono što je u njima opširno mi smo u knjizi “Stvaranje svijeta” saželi, uz ono što je nejasno naveli smo propis, a ono što smo smatrali beskorisnim spomenuli smo samo usputno. Oslanjat ćemo se samo na ono što potiče iz Allahove Knjige, hadisâ Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji su vjerodostojni (sahîh) ili dobri (hasen), a one koji su slabi (da’if) ćemo pojasniti. U Allaha je sva pomoć i na Njega se oslanjamo. Nema snage niti moći osim u Allaha, Silnog, Mudrog, Veličanstvenog, Uzvišenog.
Allah je ispričao neka kazivanja Svome Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o prošlim stvarima u vezi stvaranja stvorenjâ, kazivanja o prošlim narodima, kako je postupao sa njihovim pobožnjacima (evlijama), a šta je zadesilo Njegove neprijatelje.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojasnio je to svome ummetu. Kod svakog dijela knjige “Stvaranje svijeta – Hafiz ibn Kesir”, navesti ćemo ono što je od njega do nas stiglo, a prije toga ćemo spomenuti ajete koji su objavljeni u vezi s tim.
Tako ćemo o tome biti obaviješteni onako kako treba, a ostavit ćemo ono od čega nema koristi i što nema naučnu vrijednost, a to je ono što misle neki učenjaci iz redova sljedbenika Knjige (ehlul-kitab), a od čega za većinu ljudi nema nikakve koristi; od njih to prenosi samo nekolicina učenjaka, što mi ne prihvatamo, ne idemo njihovim smjerom, nego od njih spominjemo samo ponešto, što ćemo navesti u sažetom obliku.
Pojasnit ćemo šta je u tome tačno i šta se slaže s onim što mi imamo, a šta se ne slaže i šta moramo negirati. Na takav način ćemo ih i mi koristiti u svojoj knjizi. Nema smetnje da se okoristimo onim što naši propisi potvrduju, a ono što naši propisi opovrgavaju smatramo odbačenim, njegovo prenošenje se ne dozvoljava, osim da se ukaže na to da se ono odbacuje i negira.“ – iz predgovora, Hafiz ibn Kesir.