Knjiga daje odgovore na pitanja o suštini fenomena znanja, nastojeći da kroz kompariranje dvaju pristupa zapadno-helenskog i islamskog, ukaže na rezultate dosadašnjih istraživača i ponudi vlastito viđenje predmetne problematike na primjeru Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.
Autor posebno obrađuje značaj epistemiologija kao naučna disciplina o spoznaji i znanju i njegovom shvatanju kao potrazi za istinom kroz cjelokupnu historiju čovječanstva – od antičkog perioda preko evropske renesanse, i islamskih mislilaca do savremenog trenutka.
Nudeći sopstvena promišljanja i komparativno sagledavanja znanja i spoznaje kroz zasebne sisteme mišljenja, da bi na koncu došli do spoznaje o univerzalnosti znanja kao jedine moguće trajne vrijednosti nasuprot partikularnim naučnim disciplinama.
Da bi došao do takvog zaključka, autor daje hronološki slijed nastanka i razvitka akademije i akademske misli, njenog institucionalnog ustrojstva i modalitete korporativnog organiziranja u različitim društvima i kulturno-civilizacijskim okvirima.
Počevši od Platonove academie i Epikurovog vrta, preko akademija muslimanskog svijeta, s posebnim osvrtom na bagdadsku Bejtu-hikeme/Kuću mudrosti, te kairske i kordobske škole mišljenja do razvoja savremenih koncepata evropskih nacionalnih akademija nauka i umjetnosti poput francuske, britanske, austrijske, ruske i švedske akademije.