Seksualnost i intimni život u islamu

Ljudska seksualnost je jedan od izvora najljepših i najdubljih osjećaja koje možemo doživjeti, ali ona ujedno može postati uzl okom teških životnih razočarenja.

Sama po sebi, seksualnost nije ni dobra ni loša, ni moralna ni nemoralna, ni društveno pozitivna, ni društveno negativna pojava, ali ona uvijek može postati ilijedno ili drugo, u zavisnosti od stava koji prema njoj zauzmemo.

Seksualnost nas može usrećiti, a za društvo biti korisna pojava, samo onda kada na nju gledamo prirodno. Nijednu životnu pojavu ne možemo ispravno shvatiti ako na nju gledamo jednostrano. Zato smo u knjizi “Seksualnost i intimni život u islamu” ljudsku seksualnost posmatrali s različitih stajališta, komparirajući naučni stav sa religijskim stavovima da bi u konačnici apostrofirali islamski stav, želeći je sagledati onakvom kakva ona doista jeste.

Seksualnost prožima cijelu našu ličnost i odražava se u svim segmentima našeg života. Ona zauzima jednako važno mjesto među biološkim funkcijama kao i u društvenom životu i u društvenoj djelatnosti čovjeka. Seksualnost je duboko usađena u našu prirodu u kojoj ima veliku ulogu.

Seksualne funkcije su najprirodniji sastavni dio našeg života, a nipošto nešto sramotno, nisko, životinjsko i čovjeka nedostojno. Jednako velik udio seksualnost ima i upsihičkom životu čovjeka. Ona je izvor najsnažnijih afekata, kako pozitivnih tako i negativnih. Sretan i skladan seksualni život oplemenjuje ljudsku ličnost, jer je čini osjećajno bogatijom, poduzetnijom, produktivnijom i sposobnijom za korisnu saradnju u zajednici.“ – iz predgovora knjige “Seksualnost i intimni život u islamu.”